Peter Mettler bavi se nedostižnom temom vremena i ponovno okreće svoju kameru snimanju nesnimivog u filmu Kraj vremena. Od CERN-ovog akceleratora čestica u Švicarskoj, gdje znanstvenici nastoje ispitati područja vremena koja ne možemo vidjeti, do tokova lave na Havajima koji su preplavili sve osim jednog doma na južnoj strani Big Islanda; od raspada centra Detroita do hinduističkog pogrebnog obreda u blizini mjesta Buddhinog prosvjetljenja, Mettler istražuje našu percepciju vremena.
Očaravajuća priča o filmskom putovanju na kanadski Arktik u potrazi za jednim od najvećih prirodnih čuda Zemlje: polarnom svjetlošću. Kombinirajući kratke poglede na ljude koji žive u ovom udaljenom okruženju s komičnim i apsurdnim pokušajima ekipe da se nosi s ekstremnom hladnoćom, film otkriva paradokse uključene u pokušaj snimanja prirodnog čuda polarnog svjetla na celuloidnu vrpcu. Istražujući napetost između prirode i tehnologije te između znanosti i mita, film otkriva kako naš sve povezaniji svijet prijeti učiniti zastarjelim naša individualna, autentična iskustva.
Filmaševa potraga za transcendencijom postaje trosatno putovanje kroz države, kulture i vrijeme. Sa scene svog djetinjstva u Torontu Mettler kreće na putovanje koje uključuje evangelizaciju na aerodromskoj stazi, rušenje zgrada u Las Vegasu, tragove u pustinji Nevade, ozračje i ulični život u Švicarskoj te suživot tehnologije i božanstva u suvremenoj Indiji. Posvuda na putu nalaze se iste teme: potraga za uzbuđenjem, sreća, sudbina, vjerovanje, širenje percepcije i žudnja za sigurnošću u nesigurnom svijetu. Činjenica se spaja s fantazijom; potraga za smislom i potraga za ekstazom počinju se spajati.
