U nesmiljenoj potrazi za sjećanjem, koje učvršćuje njezin osjećaj pripadnosti, redateljica se povezuje s parkuristom po imenu Ahmed. Zajedno prolaze ostacima Gaze, istražuju mjesta poput groblja, srušenog trgovačkog centra, nekadašnje zračne luke. Kako im se odnos produbljuje, Ahmed otkriva surovu stvarnost života u Gazi, dok Areebina početna znatiželja prerasta u duboku svijest o njegovim mukama. Areeb se bori s osjećajima grizodušja i nesuglasice dok gleda Ahmedovu želju da pobjegne od granica svoje domovine, shvaćajući emocionalnu prazninu koju bi takvo putovanje donijelo. Njihovo putovanje postaje ne samo pothvat očuvanja uspomena nego i istraživanje identiteta, pripadnosti i nasljeđa ostavljenog doma koje ne prestaje proganjati.
