Viktor Kosakovski donosi filmsku i nijemu interpretaciju mita o Sizifu u filmu Trilijun, drugom dijelu svoje „trilogije empatije“. Nastao prema stvarnom događaju u suradnji s umjetnikom poznatim kao K49814, film nadilazi dokumentarnost. Postavljajući duboko relevantna pitanja o smislu i svrsi života u doba kada se sva osjećajna bića suočavaju s egzistencijalnom prijetnjom, Kosakovski isprepliće baletnu radnju i varljivo jednostavnu priču. Gledatelje postupno smješta u dinamičan proces otkrivanja, izaziva osjetilno promišljanje našeg međubivanja i vješto otkriva patos i radost koji nastaju kada se prkosno uhvatimo ukoštac sa životom.
