Uz glazbu Meredith Monk i intervjue s Björk i Davidom Byrneom, Monk, u komadima mozaik je koji prikazuje strukturu Monkina vlastitog rada i rasvjetljava njezin sumanuto originalan vokabular zvuka i slikovnosti. Kao umjetnica na dominantno muškoj umjetničkoj sceni centra New Yorka 1960-ih i 70-ih, morala se boriti za priznanje i resurse. Rane kritike u New York Timesu bile su žestoke i seksističke, no, kako kaže njezin slavni suvremenik Philip Glass, "ona je, među svima nama, bila – i još uvijek jest – jedinstveno darovita." U posljednjim poglavljima filma Monk se suočava sa smrtnošću. Režirala je i glumila u svim svojim glazbeno-scenskim djelima; sada mora naučiti prepustiti se. Što će se dogoditi s takvim jedinstvenim opusom kada ona ode?
