ZAGREBDOX

Oči Gaze: Ovaj pakleni portret prati tri palestinska novinara na sjeveru Gaze koji su prisiljeni riskirati život zbog posla. Vidimo ih u razgovoru s mještanima, kako izvještavaju o izraelskom bombardiranju, spavaju na tek nekoliko presavijenih plahta i muče se s manjkom signala za mobitel. Osjećaju obvezu da nastave s radom iako znaju da im je život u opasnosti u sukobu koji nikoga ne štedi. No misija je uvijek na prvom mjestu, što pokazuje i teško ozlijeđeni novinar iz bolničke postelje. Novinarska se poruka mora prenijeti, bez obzira na cijenu, u ovom krajnje sumornom prikazu kojim dominiraju siva i tamnoplava boja: sivilo beskonačnih ruševina uništene Gaze i tamnoplava pancirnih prsluka koje nose novinari. Tko voli sunce: Film Who Loves the Sun bavi se dugotrajnim efektom rata na sirijsko stanovništvo i na njihov okoliš. Nedugo nakon što se ustanak protiv Assadova režima pretvorio u krvav sukob pa potom i u građanski rat, više od polovice stanovništva moralo je napustiti svoj dom i regiju. Oni koji su ostali morali su se prilagoditi i preživljavati gradeći snažan osjećaj za zajednicu te pomažući jedni drugima kako bi prebrodili kolektivne probleme. Uslijed raspada službene naftne industrije, iz potrebe su počele nicati improvizirane lokalne rafinerije. Budući da se sirova nafta i dalje smjela crpiti i izvoziti, improvizirane rafinerije lokalnim civilima uskoro su postale stalan izvor prihoda. Tim neodrživim strategijama preživljavanja okrenuli su se u potrazi za rješenjima problema nezaposlenosti i potrebe za gorivom.

Upravljanje: I dok se modelarstvo obično prikazuje iz perspektive modelara, Reign zauzima perspektivu samog modela. Rijetko se divovski tvorci upliću u svjetovnost današnjeg svijeta, a kad to i čine, njihovi se motivi čine proizvoljnima. Druga strana planine: U filmu The Other Side of the Mountain autorica dokumentira kako se njezin otac vraća u rodni dom u Chongqingu da ispuni želju svoje stare majke. Pedeset godina nakon što je posljednji put vidio grad urbanizacija je drastično izmijenila nekoć poznate ulice i znamenitosti. Frustriran nemogućnošću vraćanja iščezle prošlosti, otac se hvata bloka i crta u pokušaju da premosti sjećanja sa sadašnjošću. Susrećemo nekadašnje obiteljske prijatelje i strance koji pripovijedaju o svojoj povezanosti s mjestom koje se mijenja. Film propituje odnos stalnosti ljudske čežnje i nestalnosti krajolika koje nazivamo domom, kao i razloge različitih načina dokumentiranja i stvaranja slika. I tako još jedna: Vida Skerk trebala je biti budućnost hrvatskog filma, dok zbog seksualnog uznemiravanja profesora na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu nije odlučila nastaviti studij u Londonu. Kroz Vidinu priču film prikazuje kako društvo tretira žrtve seksualnog nasilja.

Kronike apsurda: Godine 2011. Lynn Cruz bila je glumica u usponu u kubanskoj filmskoj industriji. Nezavisni filmaš Miguel Coyula odabire je za distopijski film Corazon Azul, koji će se deset godina snimati potajno. Time počinje Lynnin postupni pad u društveno uništenje, suđenja, policijske racije, ispitivanja o nacionalnoj sigurnosti i zastrašivanja. Svi ti scenariji čine eliptičnu priču u devet poglavlja sastavljenu prvenstveno od tajnih audiosnimaka snimljenih skrivenim mobitelom. Vizualna estetika filma uključuje stop-animaciju, fotografije i ekspresionističke slike. Kronike apsurda razotkrivaju složene kontradikcije u društvenoj i političkoj dinamici današnje Kube koja opuštenim posjetiteljima često izmiče. Spektakl: Spektakl je kratak refleksivan dokumentarac koji dočarava promjenjivu prirodu ponašanja na putovanju u današnje digitalno doba. Sniman na raznim lokacijama, od južne Norveške, Laplandije, do Turske, film prikazuje preobrazbu mirnih krajolika u krcate turističke atrakcije. Dok se turisti upuštaju na, u svojoj glavi, jedinstveno putovanje, njihov se fokus premješta s doživljaja srži nekog mjesta na puko bilježenje njegovih najvažnijih dijelova za dijeljenje preko društvenih mreža. Film razotkriva ponavljajuću koreografiju koja definira moderni turizam predstavljajući ga kao veleban spektakl - kao predstavu za javnost u kojoj, u potrazi za "autentičnim" doživljajima, turisti često ne biraju sredstva, ponekad riskirajući i vlastiti život ili sigurnost svoje djece.

Sudane, sjećaj nas se: Nije neobično da se politička rasprava pretvori u pjesničko nadmetanje. U Sudanu ljudi recitiraju poeziju kako dišu. Sudan, Remember Us je filmski zbor, kolektivni prikaz naraštaja koji se bori za slobodu riječima, pjesmama i napjevima. Bez sna koji ih vodi, moći mašte i sile pjesničkog diskursa ne bi mogli svrgnuti nekadašnji režim. Film povezuje neravnopravnu borbu koja je izrodila glasove revolucije protiv vatre oružanih snaga. Prikazuje poeziju kao sredstvo otpora u sudanskoj revoluciji te njezinu ulogu u životu protagonista. Ispreplećući njihove priče, film spaja fragmente revolucije, povezujući neravnopravnu borbu revolucionarne mladeži protiv vojne sile. Željezo: Ovaj poetični esej, potaknut emocijama Vitalija Manskog - u čijoj domovini Ukrajini bjesni rat - bavi se prisutnošću vojne opreme u urbanim krajolicima. Film se sastoji od povezanih etida o ljudima i vojnoj opremi u gradovima različitih zemalja. U nekima vojna vozila sudjeluju u povorkama, u drugima se pokazuju na izložbama i sajmovima. Služe i kao ukras za slavlja ili se postavljaju na postolja kao stalan podsjetnik. Istodobno, negdje drugdje, i stari i mladi dolaze vidjeti uništenu vojnu opremu agresorske države. Ili se naprosto namjeste za idiličnu fotografiju sa sredstvima kojima ih država štiti.

Najglasnija tišina: Studenti Srbije, koji su blokirali sva sveučilišta u zemlji, Novu godinu nisu dočekali slaveći, već su u 2025. ušli 15-minutnom tišinom u spomen na žrtve tragedije na novosadskoj Željezničkoj stanici, gdje je 1. studenog 2024. pala nadstrešnica i ubila 15 ljudi. Studenti su poveli borbu protiv korupcije, koju smatraju uzrokom ove tragedije, i zahtijevaju da insititucije počnu funkcionirati i raditi svoj posao.  Crveni tobogan: Dvije skupine građana sukobe se oko budućnosti dječjeg parka. Je li riječ o borbi za teritorij ili za ideologiju? I tko je tu iz kvarta, a tko strani plaćenik?

Ovo je (za) more: Ideja za film proizašla je iz spekulativne ideje/pitanja: Možemo li izliječiti more? Pomoći mu barem malo? Napraviti muziku za njega, učiniti ga da se osjeća bolje? Naša vjerovanja i uvjerenja oblikovana su pričama koje su se tijekom stoljeća mijenjale. U staroslavenskoj mitologiji bog mora nije se smatrao blagonaklonom silom. Mitološki glas Amire Medunjanin, u kombinaciji sa suvremenom live kompozicijom Alena i Nenada Sinkauza te pjesmom Monike Herceg, stvara novi mit koji nastoji promijeniti narativ. Dvanaestogodišnji dječak Vanja Cetnić-Koča posljednje dvije godine hvata i proučava planktone. Posjeduje profesionalnu mrežu za plankton i provodi znanstvena istraživanja pod mikroskopom. Njegovo istraživanje već je pridonijelo novim znanstvenim otkrićima. Bogalji: Mađarski dokumentarac Crips donosi sirov pogled na živote četiri osobe s invaliditetom koje odlaze provesti vikend na jezero Balaton. Film detaljno dokumentira njihove logističke užase i otkriva svakodnevne prepreke s kojima se susreću osobe s invaliditetom u Mađarskoj. No Crips, osim tek puke nevolje, ujedno vješto prikazuje otpornost i prštavu osobnost svojih protagonista. Duž tanke granice tragedije i komedije te zahvaljujući smislu za humor mladića, film uspijeva emocionalno angažirati gledatelja bez imalo nelagode. Funkcionira kao snažan komentar o sistemskim barijerama koje sprečavaju pristupačnost u Mađarskoj te ujedno slavi snagu i duh onih koji se s njima svakodnevno suočavaju. Izlaz kroz ludaru: Film prepričava doživljaje neodlučnog vojnika. Odabravši da nikada ne povuče okidač, njegov ga je prkos odveo u vojni zatvor. Nakon psihičkog sloma, odglumio je psihičku bolest te tako promijeni osvoju putanju od ratne zone, preko psihijatrijske ustanove, natrag do Beograda upravo onoga dana kada mu je NATO počeo bombardirati zemlju. Vizualno pripovijedanje filma sastoji se od kombinacije arhivskih snimaka: onih intimnih, nastalih uz pomoć kućnih video kamera, i onih neosobnih, dobivenih od sigurnosnih sustava nadzora. Zahvaljujući preciznoj manipulaciji palete boja i promjene nijansi, autor prisvaja te slike i pretvara ih u vizualni krajolik u kojem pripovijeda vlastitu životnu priču pacifista kojeg su mobilizirali u balkanskim sukobima krajem devedesetih.

Lekcija mog tate: Ovaj dokumentarni film nastao je nakon smrti autoričina oca koji je desetljećima bilježio svoj život i svakodnevicu kamerom. Nakon pronalaska njegovih brojnih kaseta koje nikada nije označio, montirao niti gledao, autorica se upušta u filmsko i osobno putovanje ponovnog otkrivanja tko je on bio. Gledajući snimke trenutaka kojima nije nazočila te prisjećajući se svog odrastanja i suživota svoje obitelji s kamerom koja je tati bila alat, odabrana vrsta dnevničkog bilježenja i produžena ruka, autorica ga upoznaje u različitim životnim ulogama, vremenima i dijelovima svijeta. Terenska nastava: Svake godine preko 35 000 učenika osnovnih škola iz cijele Hrvatske, u sklopu programa Memorijalnog centra Domovinskog rata, posjeti grad Vukovar. Film prati jedan osmi razred koji odlazi na taj izlet i dokumentira njihovo cijelo putovanje, kao i povratak kući. Na početku se uspostavljaju odnosi među učenicima. Kada ih se suoči s ratnim zbivanjima 90-ih, hoće li prevladati njihova znatiželja i poštovanje koje bi im taj izlet trebao probuditi prema Vukovaru i Domovinskom ratu ili će ipak u njihovu fokusu ostati adolescentni odnosi, tipični za njihovu dob? Sekundarno, film tematizira kako kroz edukaciju stvaramo kolektivno sjećanje i jesu li memorijalni centri dobar način za odavanje pijeteta žrtvama.

Moji ljetni praznici: Dok većina djece odlazi na ljetne praznike, osmogodišnji ih Basri žarko želi provesti s braćom u makedonskim planinama. Već generacijama njegova se obitelj bavi stočarstvom, a danas se njegova tri starija brata brinu o stotinama ovaca i desecima krava, koje od vukova štiti odani čopor pasa. Ovog će ljeta Basri početi učiti posao, uživajući u divljoj prirodi, osjećaju slobode i ozbiljnim zadaćama života koji ovisi o ciklusima prirode, daleko od svijeta odraslih. Život iz snova za njega, dok njegova starija braća počinju sanjati o drugačijoj budućnosti. Kupam se, voli vas tata: Početkom nove turističke sezone na Jadranu šesteročlana obitelj odlazi na plažu u Savudriji. Na toj se plaži prije sedam godina utopio njihov otac. Djeci, sada u dobi od 15 do 28 godina, i njihovoj majci to je prvi put da su nakon tog događaja svi zajedno otišli na more. Autor filma, najstariji sin, bilježi taj trenutak bez prisutnosti filmske ekipe, omogućujući da se u obiteljskom okruženju otvore intimni razgovori o kolektivnoj traumi i osobnim načinima nošenja s gubitkom.

Pjesma mojoj zemlji: Karizmatični nastavnik glazbe Ramiro Lezcano u ruralnom gradu u Argentini otkriva uznemirujuću činjenicu koja utječe na regiju: zrakoplovi i strojevi za fertilizaciju tla prskaju u blizini seoskih škola ugrožavajući zdravlje njegovih učenika. Odlučan da nešto poduzme, Ramiro se priključuje učenicima u pisanju pjesama koje razotkrivaju tu tihu tragediju i podižu svijest. Međutim, njegova inicijativa nailazi na žestok otpor: lokalna zajednica, koja ovisi o pretežitom poljoprivrednom modelu, odbacuje projekt, a mediji ga ignoriraju. Suočen s cenzurom, Ramiro odlučuje nastaviti s prosvjedom i organizirati "Ekološki Woodstock" na selu gdje će njegova glazba i borba snažno odjeknuti i doprijeti do svakoga. Koki, Ciao: Autobiografija Kokija, 67-godišnjeg kakadua koji govori, nekada u vlasništvu Tita, koji je vladao Jugoslavijom 35 godina. Koki je imao funkciju diplomacije i zabave na Brijunima, gdje je Tito obitavao i gdje su se zbile ključne stvari u Pokretu nesvrstanih. Koki i dalje na Brijunima dočekuje turiste u krletki. Uz snimke s Kokijem nastale tijekom četiri godine te dosad neviđene materijale i slike iz državnih arhiva, ovaj film plete priču od fragmenata Kokijeva života na Brijunima tijekom državničkih posjeta političkih ličnosti kao što su Nikita Hruščov, Sukarno ili Ceausescu, kao i zvijezda poput Sophije Loren.

Ostalo nije važno: Na raskrižju Myrhe i Clignancourta događa se čudesan svakodnevni teatar: Cheun u žutom prsluku i sa znakom "Stop" u ruci upravlja prometom. Zvijezda kvarta, svoj posao začinjava povremenim breakdance pokretima, iskrenim smiješkom djeci koja kasne u školu, motivacijskim govorima, pa čak i filozofskim mislima. Jednoga dana njegov se poetični balet naglo prekida. Za vrijeme snimanja dokumentarca Cheun dolazi u sukob s lokalnim inspektorom. U Ulici Clignancourt njegov odlazak doživljava se poput ugašene ulične svjetiljke. Sumornost i prosječnost zavladaju, a u toj novoj tami autor mora iznova otkriti čovječnost. No iznad svega mora nastaviti snimati svoje filmove. Ostalo nije važno. Moja švicarska vojska: Saad, Thurban, Andrija i Luka časnici su u Švicarskoj vojsci. Njihovi su roditelji rođeni u Srbiji, Šri Lanki i Tunisu, a svoje su domovine napustili iz ekonomskih ili političkih razloga. Danas Švicarci, te su obitelji zadržale snažnu vezu sa svojom izvornom kulturom. U intimnom dokumentarcu Luka Popadić istražuje njihovu prisutnost u Švicarskoj vojsci vješto spajajući humor i iskrenost. Ispreplićući scene iz svakodnevnog života, osobne intervjue i arhivske snimke, Moja švicarska vojska opire se predrasudama o domovini, integraciji i raznolikosti. Film pruža svjež pogled na švicarski identitet. Naglašava bogato iskustvo Švicaraca imigrantskog podrijetla te ističe njihov doprinos multikulturnom dijelu moderne Švicarske.

To nisam ja: Za izložbu koja se na kraju nikada nije ostvarila, Centar Pompidou zamolio je redatelja da slikama odgovori na sljedeća pitanja: "Leos Carax, gdje ste?" On pokušava odgovoriti - pun pitanja. O sebi i "svom" svijetu: "Ne znam, ali kad bih znao, odgovorio bih da..." To nisam ja autoportret je Leosa Caraxa u slobodnoj formi koji nam prikazuje likove iz njegova opusa. Kao pregled njegove 40-godišnje filmografije, zastaje na ključnim trenucima karijere te ujedno prikazuje politički razvoj vremena. Film, pun referenci i utjecaja, od F. W. Murnaua to Jeana Vigoa i Godarda, osobni je manifest u kojem se film, povijest i stvarni život preklapaju te u kojem autor pokušava smjestiti svoj rad u široj putanji kinematografije. Budimo odgovorni – Nema posla bez zdravog planeta: Može li se poduzeće voditi etikom jednako kao i profitom? Responsible osporava mišljenje da je profit važniji od ljudi i planeta te istražuje kako se tvrtke mogu odmaknuti od davanja prednosti dioničarskom profitu i preuzeti širu odgovornost za svoj globalni utjecaj. U filmu se pojavljuju poduzetnici, aktivisti i globalni stručnjaci i podcrtavaju inicijative koje unose revoluciju u poslovanje za opće dobro. Nadahnut revolucionarima kao što je Yvon Chouinard iz "Patagonije", ovaj film govori o pokretu koji želi svijet u kojem tvrtke služe čovječanstvu i planetu. Bez obzira na podrijetlo, društvenu podlogu, industriju ili sektor, protagonisti su rodonačelnici novog svijeta.

Škola sreće: U Ukrajini počinje već treća školska godina u sjeni sveobuhvatnog rata. Natalia, učiteljica u naoko mirnom ukrajinskom gradu, dočekuje novi razred. Stvara otok sigurnosti i radosti svojim petašima, što joj pomaže da skrene zabrinute misli s vlastitog sina, koji se bori na fronti. "Nitko nas nikad neće spriječiti da slavimo dan znanja!" kaže Natalia. No na prvi dan škole ratna stvarnost ruši njezine snove. Tko ako ne mi: Tko ako ne mi intimni je dokumentarac o životima mladih Ukrajinaca odraslih u jeku rata od početka ruske okupacije 2014. Uz pogled na njihove snove i svakodnevne borbe, ovaj film prikazuje njihovo putovanje prije i za vrijeme cjelovite invazije 2022. Unatoč prognaništvu i životu pod okupacijom oni gaje nadu u svjetliju budućnost utjelovljujući otpor svoje generacije. Neki su DJ-evi slavnog Shum Ravea, drugi pak umjetnici koji teže jedinstvu u kaosu. Njihove priče odjekuju nepokorenim duhom ukrajinske mladeži prikazujući nesalomljivu moć nade u poteškoćama.

Projekt Nika: Iz dvije perspektive glavnih junakinja pratimo odnos između mlade influenserice i njene mame, a ujedno i menadžerice. U periodu između adolescencije i odraslog života ništa nije sigurno, osim Nikine želje da postane slavna. Gdje su djeca bezimena: Gdje su djeca bezimena dojmljiv je dokumentarac o uličnoj djeci Bangladeša, pogled na njihove svakodnevne živote i izazove s kojima se bore. Više od 3,4 milijuna djece živi na ulicama Bangladeša, gdje predstavljaju najniže slojeve društva, trpe nasilje, zlostavljanje i manjak dostupnosti obrazovanja i zdravstvene skrbi. Film govori iz perspektive ulične djece, bivše ulične djece i socijalnih radnika. Unatoč nepovoljnim izgledima mala skupina iz nevladine udruge LEEDO svaki dan radi na ulici, omogućava hranu, sklonište, školovanje i osnovnu podršku. Ne samo da pomažu djeci da prežive nego i da zauvijek napuste ulicu.

Adidas vlada realnošću: Šaljivi aktivisti Yes Men izvode razrađenu varku kako bi poboljšali uvjete tekstilnih radnica u Adidasovu opskrbnom lancu. Insceniravši šokantnu modnu reviju na Berlinskom tjednu mode, uz pomoć humora i nestašluka usmjeravaju oči svijeta prema radu i uništenju okoliša koje sportski div pokušava sakriti. CycleMahesh: Prije četiri godine mladi strani građevinski radnik Mahesh biciklom je prošao 2000 kilometara sam kako bi se vratio kući za vrijeme Covid-karantene. Sada je protagonist filma o tom epskom putovanju. No što će dobiti od snimanja? Spjajući stvarnost i fikciju, ovaj film unutar filma donosi priče stranih radnika iz vlastite perspektive. Kako se snimanje bliži kraju, a Mahesh vraća labirintu svog građevinskog posla, nazire se portret mladića zarobljenog u svom stanju. On se nalazi u još jednom ciklusu razočaranja - između krhkih iluzija doma, prijateljstva i slave. Kako će Mahesh pobjeći iz tog začaranog kruga razočaranosti?

Found footage film apsurda i dobrote, prštava energija o prijelomnom trenutku u povijesti Poljske i svijeta. Godine 1981. zemlja je na rubu neizbježne revolucije, a komunističke vlasti učinit će sve što mogu da je uguše. Dana 13. prosinca uvodi se izvanredno ratno stanje, a sutradan tenkovi izlaze na ulice. Vojnici kontroliraju gradove, provode policijski sat, dok vojska umiruje radnike u štrajku. Državni novinari pokušavaju diskreditirati oporbu pod vodstvom Lecha Wałęse, a članovi Solidarnosti završavaju u zatvoru. Propaganda cvate. Hoće li Poljska plakati nad sudbinom ili se smijati teatru farse čiji je glavni lik?

Nastao u razdoblju od 15 godina, film Afterwar prikazuje kako četvero djece iz Prištine postaju odrasli ljudi u državi u kojoj se posljedice rata s kraja 1990-ih godina još uvijek snažno osjećaju. Protagoniste filma - Xhevahire, Gëzima, Shpresima i Besnika – upoznajemo kao djecu koja zarađuju za život kao ulični prodavači. Djeca odrastaju pred našim očima, ali iza pogleda odraslih osoba i dalje nas gledaju djeca koja nas suočavaju sa svojim najdublje skrivenim tajnama i čežnjama dok njihova borba za preživljavanje postaje borba za bilo kakvu budućnost. Kroz blisku kreativnu suradnju sa svojim protagonistima redateljica Birgitte Starmose u filmu isprepliće sirovi realizam, inscenirane sekvence i meditaciju o dugoročnim posljedicama rata. Bilo kojeg rata, bilo gdje.

U nesmiljenoj potrazi za sjećanjem, koje učvršćuje njezin osjećaj pripadnosti, redateljica se povezuje s parkuristom po imenu Ahmed. Zajedno prolaze ostacima Gaze, istražuju mjesta poput groblja, srušenog trgovačkog centra, nekadašnje zračne luke. Kako im se odnos produbljuje, Ahmed otkriva surovu stvarnost života u Gazi, dok Areebina početna znatiželja prerasta u duboku svijest o njegovim mukama. Areeb se bori s osjećajima grizodušja i nesuglasice dok gleda Ahmedovu želju da pobjegne od granica svoje domovine, shvaćajući emocionalnu prazninu koju bi takvo putovanje donijelo. Njihovo putovanje postaje ne samo pothvat očuvanja uspomena nego i istraživanje identiteta, pripadnosti i nasljeđa ostavljenog doma koje ne prestaje proganjati.

Nika, jedna od najmlađih kćeri u nomadskoj obitelji s Yamala, krenut će u školu te stopama starijih sestara otići u internat. Seoska uprava uskoro će je odvesti, dok je nomadska učiteljica usmjerava i priprema za veliku promjenu. Međutim, zbog Nikine dobi počinju se javljati sumnje u to kako će se snaći i postoji li možda alternativa. Opservacijski stil filma i prekrasna fotografija naglašavaju kompleksnu stvarnost te promjene. Wind Has No Tail nastao je u bliskoj suradnji s članovima zajednice Neneta, prikazuje njihov bogat folklor i postavlja pitanja o pravima djece u društvu ograničenih mogućnosti.

Dok Rusija provodi cjelovitu invaziju na Ukrajinu, osnovne škole diljem Rusije pretvaraju se u centre za regrutaciju za rat. Suočeni s etičkom dilemom rada u sustavu kojim vladaju propaganda i nasilje, jedan hrabar učitelj snima ono što se zbilja događa u njegovoj školi. Bilježi intimne i informativne prizore iz Putinova režima, porast militariziranih skupina djece, represivne zakone, gorljivi nacionalizam i regrutiranje maturanata za ratne sukobe. Kada sazna da mu je život ugrožen, Paša mora isplanirati opasan bijeg iz Rusije. Ms. Nobody Against Putin prikazuje rijetke snimke koje otkrivaju duboki učinak Putinova režima na živote običnih Rusa, osobito njihove djece.

U dobi od 38 godina Victoria se zatekla neudana, trudna i bez novca. U nemogućnosti da spoji majčinstvo s freelance režiranjem, prisiljena je napustiti TV karijeru, pa stoga okreće kameru prema sebi i svom sinu Jimu. Victoria prikazuje život u kojem su rak dojke, odsutni očevi i depresija dio paketa, no život svaki put pobijedi. Sniman tijekom dva desetljeća, Motherboard slavi neuredan život, samohrano majčinstvo i dokaz da epska putovanja mogu početi i završiti kod kuće. Protuotrov uskogrudnim i nerealnim očekivanjima o majčinstvu, iskren, duhovit film, blizak svakoj majci koja je plakala i od radosti i od frustracije u isto vrijeme.

U proljeće 2022. godine Maša se priprema da napusti Rusiju - njezin se dom promijenio. To se pretvara u niz neočekivanih oproštaja: mama joj umire od raka, partner bježi od mobiliziacije, sve se raspada, kao i ona sama. S tugom se nosi tako da sve bilježi okom kamere, koju drži kao šokantan, ali i porugljiv štit. Bijes je vodi u unutarnju emigraciju na lokalnu underground scenu u procvatu, s drugim mladima koji ne podržavaju režim. Gledamo ilegalnu rusku underground glazbenu i umjetničku scenu, improvizirane borilačke klubove, tajne partyje, ulični život i propagandu u vrijeme prekretnica u ratu. Ovaj kaleidoskop krhotina kronika je ne samo duha vremena nego i redateljičine osobnosti koja se urušava u jeku globalnih nemira.

Ukrajinska redateljica Alisa Kovalenko odluči slijediti obećanje dano samoj sebi i odlazi se boriti na prvoj crti bojišnice, ostavljajući iza sebe svog 5-godišnjeg sina Théa. Kroz intimne video dnevnike i poetična pisma upućena budućem odraslom Théu, Kovalenko bilježi razornu stvarnost rata dok razmišlja o svom izboru da bude dio njega. Kamerom otkriva i kaos uništenja i duboku ljudskost koju pronalazi među svojim kolegama vojnicima - njihova nepokolebljiva prijateljstva, međusobnu podršku i nježne veze održavane s dalekim voljenima. Ovaj dokumentarac u prvom licu nudi intenzivnu i intimnu perspektivu cijene rata i duboke veze između roditelja i djeteta koje traju čak i u najmračnijim okolnostima.

Nakon diplome Asia i Marek kupili su staru kuću blizu istočne granice Poljske. Ondje, u najstarijoj europskoj šumi, taj par godinama je stvarao vlastiti raj - mjesto gdje će im djeca odrastati na sigurnom, daleko od problema današnjeg svijeta. Marysiji, Ignacyju i Franeku šuma je postala drugi dom. No stvari se jednog dana počinju mijenjati kada se pojave stranci. Izbjeglice, nedobrodošle i u Poljskoj i u Bjelorusiji. Unatoč kontroverznim graničnim zakonima čitava obitelj pomaže potrebitima. Nova stvarnost pokazuje svoj utjecaj i na dječji svijet: više se ne igraju vitezova i princeza, već izbjeglica i čuvara granica. Rastuća humanitarna kriza na granici Europske unije prodrla je i u sigurnost ove obitelji. Ništa više nije kao prije.

Redateljica Narges Shahid Kalhor više ne želi da je nazivaju "Shahid" (šehid, mučenica) i odabire glumicu za ulogu sebe koja bi trebala promijeniti prezime. Odjednom se pojavljuje njezin bizarni pradjed. Čovjek proglašen mučenikom u Iranu nakon junačke smrti prije stotinu godina, čime je nasljednicima ostavio častan nadimak "Shahid". Želi spriječiti svoju praunuku u njezinu planu. Vremenski slojevi međusobno se preklapaju, a film spaja stvarnost, fikciju, kazalište i mjuzikl propitujući sve vrste radikalnih ideologija - ne shvaćajući se preozbiljno. Shahid je osobni film o balansiranju između pomirenja s prošlošću, sadašnjošću i samim sobom.

Krajolici, povremeni razgovori, susreti te zvukovi koji se provlače kroz kadrove sastavni su dio filma Tiha zemlja sporo gori. Sniman na različitim udaljenostim od fronta tijekom dvije godine, ovaj audiovizualni dnevnik ukrajinskog pada u ponor potpunog rata prati suptilne promjene u ukrajinskom društvu. Hrapavi tonovi panike i užasa prvih tjedana ruske invazije polagano se preobražavaju u tupu tišinu prihvaćanja smrti i razaranja, koji naposljetku postaju tragična normala lokalnog stanovništva, no ostatku svijeta tek usputna misao. U jeku (meta)fizičkog krajolika kolektivne katastrofe nova generacija Ukrajinaca želi zamišljati budućnost.

Home Game donosi ponekad duhovit, često konfliktan te uvijek iskren pogled na redateljičin život, koji zrcali trenutačnu političku klimu u Nizozemskoj i mnogim drugim zemljama diljem svijeta. Oslanjajući se na obiteljski filmski arhiv, Zelović skače s kućnih prizora - razgovora o politici i nogometu nedjeljom s roditeljima i bratom, sinova odrastanja, praznika "doma" u Bosni - na politička zbivanja u Nizozemskoj, kao što su atentati, skandali s vladinom diskriminacijom, rastuća društvena polarizacija, sve veći nemir u društvu te prihvaćanje radikalne desničarske politike u centru moći.

Radnja filma događa se u svijetu rastjerivanja ljubavnika/ca, nove ljubavne industrije koja se specijalizirala za prekidanje veza vjenčanih s njihovim ljubavnicima/cama. Pojavila se tijekom proteklog desetljeća u Kini kao reakcija na porast stope preljuba. Wang Zhenxi je dio te rastuće profesije, "rastjerivačica ljubavnica" koju se angažira da očuva bračne spone - i prekida izvanbračne afere - ne birajući sredstva. Uz nesvakidašnje intiman prisup privatnim dramama koje se obično zbivaju iza zatvorenih vrata Mistress Dispeller prati stvaran slučaj nevjere iz svakog kuta ljubavnog trokuta dok Zhenxi pokušava spasiti par s ruba krize. Film istražuje sukob emocija, pragmatičnosti i kulturoloških normi u ljubavnim vezama u suvremenoj Kini.

Ova priča, snimana deset godina, govori o nevoljenoj djevojci zarobljenoj u životu mlade majke. Šesnaestogodišnja Alice zaljubljuje se u Doriana, starijeg 35 godina od sebe. Iako se uda za njega i rodi mu sina Arista, na površinu izlaze poznati odjeci njezina vlastitog zanemarenog djetinjstva. Alice se bori s obiteljskom dinamikom u kojoj je jedina koja vodi brigu - o djetetu, o Dorianu - pa pribjegava seksualnom radu na chatu uživo, zanemarujući vlastite potrebe. Prisiljena je prekinuti studij na Umjetničkoj akademiji, napušta obitelj i sina viđa tek povremeno, dok se čitavo vrijeme bori s ovisnošću. Nesmiljen prikaz ponavljanja traume kroz više generacija u kojem se Alice bori da ostane prisutna u sinovu životu, slijedi svoje snove i pronađe sebe.

Neviđena šteta koju je rat nanio intimnim odnosima odvojila je ratnog veterana Serhiya od njegove obitelji. Progonjen gubitkom i ratom, teško se iznova povezuje sa suprogom Nadiijom i tri sina, Sashom (11), Artemom (8) i Nikitom (3). Film kreće u neočekivanom smjeru kada Serhiy okreće kameru prema samoj redateljici. Ta zamjena uloga otvara prostor ranjivosti za dijalog o ljubavi i ljudskim odnosima dok autorica s nama dijeli vlastito iskustvo prekida s drugim ukrajinskim braniteljem. Povjerenje i empatija između protagonista i redateljice ne dočaravaju samo trajnu emocionalnu štetu rata nego i prikazuju iscjeljujuću moć pripovijedanja i dokumentaristike.

Godina prođe, dan nikako prati redateljicu filma Renatu Lučić u posjetu ocu koji živi u ruralnom dijelu Hrvatske. Njeno rodno selo, mjesto koje je s oduševljenjem napustila čim je postala punoljetna, veoma je lijepo, ali ima vrlo malo toga ponuditi i uglavnom je zapušteno. Renatin otac Tomo i njegov najbolji prijatelj Joso ostali su ondje živjeti, a supruge su ih napustile i otišle u Austriju i Njemačku. Dvojica muškaraca žive sami i redovito se druže, a sada u njihov životni ritam ulazi i Renata. Zabrinuta zbog očeve usamljenosti, nastoji ga bolje upoznati i razumjeti, kao i shvatiti zašto se razjedinila njezina obitelj.

Malo autohtono meksičko selo polagano postaje grad duhova čiji su se brojni stanovnici odselili. Kako bi spasili selo od izumiranja, počinju glumiti radnju koja je svima znana: ilegalan prelazak američke granice. Stanovnici sela preuzimaju uloge graničnih čuvara, krijumčara ljudi i droge u rekonstrukciji prelaska za turiste koji plaćaju da bi na jednu noć bili u ulozi migranata. Priča o osnaživanju ili o selu koje se ne može riješiti traumatičnih iskustava?

Luciana je talijanska astrologinja koja vjeruje da na život utječe položaj sazviježđa u trenutku našeg rođenja. Želimo li promijeniti svoj život, dovoljno je posjetiti mjesto s povoljnom konstelacijom na svoj rođendan: dan na koji svake godine dobijemo priliku da se “iznova rodimo“. Brojni ljudi kontaktiraju Lucianu u vezi sa svojim problemima, a film prati njihove priče i rođendanska putovanja. Prikrivena prevladavajućim humorističnim raspoloženjem, u filmu se nalazi se empatična potraga za smislom u kozmosu ispunjenim kaosom.

U srcu Bosne i Hercegovine Emin, u suton života, teško radi sa svojim vjernim konjem. Na surovoj hladnoći i u oštrim uvjetima on traži utjehu i toplinu u zagrljaju prirode i pronalazi kratkotrajnu utjehu u tome da podijeli muke sa svojim jedinim iskrenim prijateljem. Vizualno i estetski privlačan uradak koji u svojoj meditativnosti uspijeva ugrabiti gledateljevu pažnju i uvući ga u čarobni svijet, ne samo krajolika koji je sam po sebi filmski nego i protagonistov unutarnji svijet. Ovo je film koji kao motive uzima tugu, samoću i usamljenost i predstavlja ih kao pratnju bez koje nitko ne može. Priča o čovjeku i tuzi kao univerzalnom ljudskom iskustvu koje može i izolirati i povezivati.

Dugoočekivano cjepivo protiv COVIDA-19 donosi tračak nade: kroz iskrene razgovore s ljudima koji čekaju u redu za cijepljenje ovaj globalno univerzalan film razotkriva dezorijentiranost i skepsu koji prožimaju naše kolektivno iskustvo. Redatelj uzima kolektivnu psihozu uzrokovanu pandemijom kao podlogu za suptilnu studiju društva koje već neko vrijeme proživljava različite krize. Kao kolektivna terapija u post-COVID eri ovaj duhovit i ljudski prikaz jedinstvenog trenutka u vremenu otkriva tragove otpornosti i povezanosti što nas vežu, podsjećajući nas na zajedničku humanost u jeku neviđenih izazova.

U nekonvencionalnoj umjetničkoj sicilijanskoj ženskoj obitelji, čija svaka članica ima snažnu osobnost, dolazak malene Future postaje prilika da se ispriča priča o njihovim usporednim putevima rasta. Lucy, samohranu majku koja živi u Engleskoj, uzdržavaju majka i sestra, koje je posjećuju kako bi joj pomogle oko novorođene kćeri. Prvo razdoblje nakon Futurina rođenja predstavlja napeti intermezzo, prije nego se majka i sestra vrate u Palermo, a Lucy se nađe u svakodnevnoj kolotečini samohrane majke i studentice. Ovaj empatični filmski portret izbliza zrcali dinamiku roditeljstva i svijet žena koje se još uvijek muče s emocionalnom i ekonomskom samostalnošću.

U selu Kanatlar (Kantlarci), u Sjevernoj Makedoniji, Ayten i Erdogan odgajaju svoju obitelj balansirajući između drevne bektašijske derviške doktrine i izazova modernog života i ekonomije. Dolina u kojoj žive, poznata po uzgoju duhana, dom je nekoliko stotina Turaka koji pripadaju sufijskom redu bektašije, osam stoljeća staroj grani islama s progresivnim idejama, čak i za današnje standarde. Oni vjeruju u jednakost svih i svega, što ženama daje slobodu i moć koju mnogi drugi muslimani smatraju bogohulnom. Ayten i Erdogan duboko se vole, ali tu ljubav ponajviše iskazuju kroz rad za obitelj. Taj vrijedni par pokazuje kako rodna ravnopravnost može procvjetati tamo gdje biste je najmanje očekivali – u ruralnoj muslimanskoj zajednici posvećenoj vjeri, obitelji i tradiciji, u jednom od najsiromašnijih predjela Balkana.

U saharskoj pustinji glas Mariem Hassan, jedne od najvećih sjevernoafričkih pjevačica, i dalje odjekuje. Njezine su pjesme pružale utjehu i nadu te su bile sredstvo u borbi za nezavisnost posljednje afričke kolonije, Zapadne Sahare. Film spaja priču o Marieminu životu i njezinu nepokolebljivu borbu za oslobođenje teritorija. Arhivske snimke i razgovori s obitelji, prijateljima, pjesnicima, vojnicima i kolegama glazbenicima dočaravaju živopisnu sliku žene čije je umijeće prelazilo granice i dodirnulo srca svih koji su je slušali. Naslov Haiyu - na arapskom: hrabrost - odražava i njezin buntovni duh i kolektivnu odlučnost naroda u neprekinutoj borbi za slobodnu Zapadnu Saharu.

Steppenwolf je jedan od najlegendarnijih i ujedno najtajanstvenijih sastava u povijesti rock glazbe. Na granici mainstreama i psihodeličnog undergrounda, njihova pjesma Born to Be Wild, s početka kultnog filma Goli u sedlu, postala je himna jedne cijele generacije. No malo ljudi zna da se u središtu benda nalaze dva njemačka emigrantska djeteta. Upoznali su se u Torontu pa zajedno otišli u Kaliforniju - pjevač John Kay (rođen kao Joachim-Fritz Krauledat) bio je ratni izbjeglica iz istočne Pruske, a basist Nick St. Nicholas (rođen kao Karl Klaus Kassbaum) potječe iz cijenjene hanseatske obitelji. Born to Be Wild - Priča o Steppenwolfu vodi nas od ratom razrušene Njemačke do radničkih ulica Toronta i Los Angelesa, gdje je bend stekao slavu, a potom se raspao.

Franko, kolekcionar vinila, zaputi se na avanturu kroz bivšu Jugoslaviju kako bi pronašao jedini vinilni zapis koji nedostaje njegovoj kolekciji – singl Ulica Jorgovana / Zlatokosa, jedan od najboljih primjera jugoslavenskog funka. Na putu susreće raznolike likove koje intervjuira kako bi dobio uvid u maniju pretraživanja kutija s vinilima.

Praslovan je emotivan i inspirativan biografski film koji prati život i karijeru jednog od najznačajnijih jugoslavenskih kantautora – Zorana Predina. Film otkriva Predinov put od mladosti u Mariboru, gdje se počeo baviti glazbom, do vrhunca slave s bendom Lačni Franz i solo karijere koja ga je učinila ikonom glazbene scene. Kroz retrospektivu njegovih najvećih hitova film pokazuje kako su njegove pjesme odražavale društvene promjene i osobne preokrete. Film završava intimnim pogledom na Predinov život, uključujući uspone i padove te utjecaj koji je imao na svoju obitelj i prijatelje.

Filmska autorica Rachel Elizabeth Seed imala je samo 18 mjeseci kada joj je majka, cijenjena novinarka Sheila Turner Seed, iznenada preminula. U želji da otkrije što je ostavila za sobom, autorica kreće na putovanje na kojem susreće ljude na čije je živote njezina majka ostavila trag. Uz pomoć audio i fotoarhiva iz majčine karijere Fotografsko pamćenje postaje istraživanje arhiva u potrazi za ostacima voljenih, rekonstrukcija njihove slike u pokušaju upoznavanja. Sheilini initmni intervjui s poznatim fotografima među kojima su Henri Cartier-Bresson, Gordon Parks, Lisette Model i Bruce Davidson oživljavaju kroz Racheline prikaze, dodatno nas uvodeći u Sheilin svijet, dok se svjetovi majke i kćeri spajaju na neočekivane načine.

Intiman i informativan portret jedne od najutjecajnijih svjetskih političkih ličnosti, Lula istražuje uspon, pad i trijumfalni povratak voljenog brazilskog lidera Luiza Inacia "Lule" da Silva donoseći kroniku njegova nevjerojatnog putovanja do pobjede na predsjedničkim izborima 2022. nakon 19 mjeseci u zatvoru. U dosad neviđenom pristupu Luli i njegovim najbližim savjetnicima Oliver Stone baca novo svjetlo na karizmatičnog političara kroz niz nefiltriranih intervjua. Aktualan i dojmljiv, ovaj film je priča koja upozorava na rastuću opasnost pravničkih manevara za demokracije diljem svijeta te pregled jednog od najvećih političkih povrataka našeg doba.

Twiggy, film u kojem se pojavljuju Paul McCartney, Charlotte Tilbury, Joanna Lumley i mnogi drugi, istražuje odgoj, karijeru, odnose i sve ono što je tu manekenku učinilo ovakvom kakva je danas. U režiji Sadie Frost, nakon iznimno uspješnog dugometražnog prvijenca o modnoj dizajnerici Mary Quant, ovaj dokumentarac prvi put donosi priču o Twiggy iz usta nje same. Intiman, zvjezdan zaron u rađanje ikone i sve ono što je uslijedilo, koji nas podsjeća kako je Twiggy razbila modne kalupe a da nikada nije izgubila sebe.

S krajobraznim projektom talijanskog arhitekta Michelea de Luccija u fokusu, Kosakovski pomoću kruga promatra uspon i pad civilizacija, uz čudesne prizore ruševina hrama Baalbeka u Libanonu iz 60. godine, do nedavnih razaranja u Turskoj uslijed potresa od 7,8 stupnjeva početkom 2023. Stijene i kamenje povezuju udaljena društva, od sablasnih monolita u zemlji do tragičnih hrpa betona koje čekaju odvoz i novu uporabu. Architecton epski, intimno i poetski razmatra arhitekturu te kako projektiranje i izgradnja građevina iz antičkog doba otkriva naše uništenje - i nudi nadu u opstanak i put naprijed.

Nakon Oscarom nagrađenog On the Adamant (2023), o plovećoj psihijatrijskoj ambulanti na Seini, Nicolas Philibert nastavlja istraživati istu temu u Averroes and Rosa Parks: o dvjema jedinicama bolnice Esquirol koje su dio Središnje pariške psihijatrijske grupe. Od individualnih intervjua do sastanaka pacijenata i osoblja, autor prikazuje oblik psihijatrije koji neprestano teži napraviti mjesta i rehabilitirati riječi pacijenata. Malo-pomalo otvaraju se vrata njihova svijeta. Kako otpisani, u sve iscrpljenijem zdravstvenom sustavu, mogu naći mjesto za sebe među nama ostalima? Drugo poglavlje triptiha Nicholasa Philiberta o mentalnom zdravlju zaranja u ljudsku dušu u najranjivijem stanju.

Deset godina nakon izlaska epskog filma Majdan Sergej Loznica nastavlja svoje ukrajinske kronike dokumentirajući borbu svoje zemlje protiv ruske invazije. Nastao tijekom dvogodišnjeg razdoblja, film prikazuje život civila diljem Ukrajine. Snažan 15-minutni prolog prikazuje pogreb četiri vojnika, kao najava za ono što slijedi: film u kojem su svi aspekti svakodnevice vidljivi i opipljivi. Invazija donosi jedinstveno i definitivno svjedočanstvo o ukrajinskom otporu u jeku barbarske invazije. U drugom dijelu ukrajinskog diptiha Loznica slika monumentalnu sliku naroda koji će odlučno braniti svoje pravo na postojanje.

Nakon Drugog svjetskog rata u razorenoj, ruralnoj Bosni i Hercegovini poduzetnik Emerik Blum stvorio je veliku i uspješnu firmu "Energoinvest" koja je poslovala širom svijeta s milijardama dolara profita. Koristeći specifičan položaj Jugoslavije koja nije pripadala ni istočnom ni zapadnom političkom bloku, firma je – naslanjajući se na socijalizam i kapitalizam – djelovala prema jedinstvenom poslovnom modelu temeljenom na sudjelovanju radnika u upravljanju i dobiti. Emerik Blum od malog je studija napravio kompaniju poslovnog giganta radeći po modelu samoupravljanja u kojem svi zaposleni radnici odlučuju o svim stvarima koje se tiču njihove firme. Ovaj nam film pokazuje uspješnu primjenu tog, najdemokratskijeg modela upravljanja, koji je široj javnosti i dalje nepoznat.

Neobična priča o ocu i sinu dobiva neočekivani i tragični obrat u filmu snimanom više od 20 godina i koji se pretvara u (auto)portret norveškog redatelja u najvećoj životnoj krizi.

Poljsko-bjeloruska granica. Šesnaestogodišnja kurdska djevojka Runa mora brzo odrasti kako bi se mogla brinuti o četiri mlađa brata i bespomoćnom, depresivnom ocu. Obitelj se oporavlja od traume u izbjegličkom kampu i pokušava izgraditi novi život u Poljskoj. Runin najveći strah jest da će je na silu vratiti u Iran, gdje ISIS Kurdima prijeti smrću. Želi živjeti poput svojih novih europskih prijatelja i postati pravnica. No tek kako se njezin san o povratku u školu počeo ostvarivati, javlja se nova prijetnja - opasnost od deportacije. Runa od svakodnevnih problema bježi u blok s crtežima kojima izražava svoje osjećaje i koji postupno oživljavaju. Tiho drveće dijelom je animirana priča o odrastanju u vrijeme globalne izbjegličke krize.

Film Ulice u plamenu bavi se surovom stvarnošću prisilnih migracija spajajući tri dojmljive priče: o krijumčaru ljudima koji vodi izbjeglice kroz zloglasni Darien Gap, o putovanju tražitelja azila u New Yorku te o nepokolebljivim naporima volontera na prvim crtama ove humanitarne krize. Film donosi izravan pogled na složenosti migracija ističući hrabrost i otpornost pojedinaca u izvanrednim okolnostima. Kroz duboko osobne pripovijesti Ulice u plamenu rasvjetljuju međusobno povezane borbe i nadanja onih koji se hrvaju s najvećom humanitarnom krizom našeg doba.

Pismo mojem plemenu započinje pitanjem: Zašto više židova i Izraelaca ne progovara o Palestini? Tijeom dugih godina autor i njegova majka, predstavnica više mesijanske točke gledišta, bezbroj su se puta svađali, ponekad pred kamerom, ponekad ne. Te snimke okosnica su ovog videoeseja u kojem se razgovara s Izraelcima i židovima, novinarima, aktivistima i rabinom te u kojem se snimanje stanja na terenu povezuje s osobnijim obiteljskim pričama i putovanjima u Irak i Poljsku.

Kada njezina problematična majka nestane nakon psihičkog sloma, umjetnica Myrid Carten vraća se iz Londona u Irsku da je pronađe. Potraga je vodi k posvađanoj obitelji, osporavanoj kući. Intimni, iznenađujući te često crnohumorni razgovori s majkom i drugim članovima obitelji otkrivaju mučnu ljubav prema osobi koja se bori s ovisnošću i ludilom. Kućne snimke iz Myridina djetinjstva te snimke videoinstalacija njezina današnjeg rada tvore zaigran spoj fikcijskih i dokumentarnih elemenata, koji dojmljivo dočaravaju začarani krug brige i bijesa. Na svjež i inovativan način film se vraća poznatom, univerzalnom pitanju: kako biti s onima koje volimo a da ne izgubimo sebe?

Victoria se osvrće u prošlost i razmišlja o tome što je definira kao ženu. Izgubivši blisku prijateljicu, ona dijeli bol i otjelovljeni doživljaj s Athenom i Aaminom, koje i same čekaju promjenu spola. Zajedno istražuju tko su bile i tko su danas osluškujući duhove prošlosti i šapat budućnosti. Film bešavno spaja formate, stilove i vremena. Realizam presijeca sugestivniju atmosferu, dok se precizno kadrirane filmske slike suprotstavljaju drhtavim digitalnim snimkama lošije kvalitete. Trans Memoria je duboko osobna priča koja iskreno pripovijeda o iskustvu promjene spola, budućnosti i ženskosti.

Sanjivani, mlada udovica u ruralnoj Indiji, bori se s razornim osjećajem gubitka kada njezin muž počini samoubojstvo - kao jedan od tisuća svake godine u indijskom poljoprivrednom sektoru. K sebi je prima šogorova obitelj, a ona se bori za vidljivost i poštovanje. Njezina nastojanja da se izbori za sebe i naoko stekne kontrolu nad svojim životom obilježena su tradicionalnim društvenim stigmama i dogmama o udovištvu u njezinoj zajednici. Kada se priključi mjesnoj grupi za podršku samo za udovice, neočekivano kreće na preobražavajuće putovanje otkrića s drugim ženama koje dijele istu žalost. Može li Sanjivanin novi glas pretvoriti animozitet u priliku? Jesu li solidarnost i prijateljstvo dovoljni da potiho pokrenu revoluciju mentalnog zdravlja?

Nakon više od desetljeća Farah se vraća kući u Tripoli, u Libanonu, kako bi se brinula o ostarjelom ocu udovcu Mustaphi, no u gradu je dočekuje kriza. Njihove generacijske razlike u konačnici ih dovode do sukobljenih perspektiva o političkoj nestabilnosti zemlje, zbog čega im je teško međusobno komunicirati. Mustapha ima tajno sklonište: tjedni klub poezije za muškarce, gdje se mala skupina tvrdoglavih no simpatičnih muškaraca okuplja i uz slatkiše raspravlja o klasičnoj arapskoj poeziji, slažući se da se ni o čemu neće složiti. Kako bi se povezala s ocem, Farah se odlučuje pridružiti klubu i obratiti se Mustaphi u stihovima kako bi se povezala s pjesnikom u njemu. Kako se Mustaphino zdravlje pogoršava, a u listopadu 2019. izbija revolucija diljem zemlje, poezija im postaje prilika za posljednji razgovor.

U konzervativnoj Poljskoj zabrana abortusa daje prednost fetusu pred životom žene. Nasreću, četiri hrabre žene - Abortion Dream Team - vode telefonsku liniju i čine sve što mogu kako bi pružile podršku sestrama u nevolji. Rade od jutra do mraka, a zahvaljujući njihovu aktivizmu, na dan se omogući oko 100 abortusa. Privukle su veliku sljedbu te razljutile sve konzervativce i vladu. Ova opasna bitka dovodi jednu članicu ekipe do potpunog izgaranja, a drugu do političkog progona. Abortion Dream Team je film o borbi, otporu i ženskoj solidarnosti. Priča o ljudskim pravima i nevjerojatnoj snazi žena koje ih brane.

Snimana tijekom razdoblja od pet godina, Hawa piše je priča o tri generacije hazarskih žena iz iste obitelji u Afganistanu. Zahvaljujući jedinstvenom pristupu i empatiji, redateljica Najiba Noori snima svoju majku Hawu i nećakinju Zahru u težnjama da se emancipiraju od patrijarhalnih tradicija. Četrdeset godina nakon dogovorenog braka, gdje se kao dijete morala udati za 30 godina starijeg muškarca, Hawa donosi odluku da je došlo vrijeme da nauči čitati, pisati i pokrenuti vlastiti posao. Naposljetku spasi unuku Zahru od nasilna oca u zabačenom selu i dovodi je u glavni grad. Ondje zajedno uče i planiraju budućnost. Međutim, dolazak talibana na vlast 2021. stubokom mijenja živote tih triju žena.

Kada se u ruralnoj Etiopiji otvori golemi kineski industrijski park, prašnjavi stočarski grad nađe se na pragu globalizacije. Sniman tijekom četiri godine, film Made in Ethiopia razotkriva povijesni no neshvaćeni kineski utjecaj na Afriku te istražuje suvremenu Etiopiju u trenutku duboke krize. Film publiku baca u dva sukobljena svijeta: industrijske sile pogonjene profitom i napretkom te umirućeg krajolika gdje se život još uvijek mjeri izmjenom godišnjih doba. Dok upoznajemo priče triju žena, Made in Ethiopia od nas traži da razmislimo o odnosu tradicije i modernosti, rasta i blagostanja, razvoja zemlje i dobrobiti njezina naroda.

Tijekom prvih dana ruske invazije na Ukrajinu filmski redatelj Oleh Sentsov pridružio se Ukrajinskim obrambenim snagama. Kao časnik ukrajinske vojske sudjelovao je u nizu intenzivnih bitaka, a tijekom jedne od njih njegov je BMP uništen ruskom artiljerijom. Nakon toga zadržao se u obližnjim rovovima i pokušao putem radija organizirati evakuaciju dijela svoje jedinice. Sve to vrijeme njegovi ljudi bili su pod stalnim napadom i na kraju su ostali bez streljiva, što je njihovu evakuaciju učinilo još hitnijom. Taj vojni događaj na položajima prve crte ukrajinsko-ruskog ratišta dobio je kodno ime Real. To je ime filma.

Rijeka Whanganui na Novom Zelandu Maorima predstavlja živo biće, njihova pretka. Novozelandski je zakon 2017. institucionalizirao to vjerovanje u svrhu ekološke zaštite rijeke, potvrđujući maorski svjetonazor. Maorski čuvar rijeke Ned Tapa poziva starješinu prvih naroda iz Australije i njegovu kći - aktiviste koji sami žele spasiti svoju umiruću rijeku - na petodnevni izlet kanuom niz tu svetu rijeku. Pridružuje im se Nedova obitelj i prijatelji te međunarodna filmska ekipa. Rijeka, i ogledalo i inspiracija - glavni lik ovoga filma, organski povezuje sve putnike. Ja sam rijeka, rijeka je ja poziva na ujedinjenje i zajedništvo - prepoznavanje da smo svi u istoj situaciji.

Film Ljudi od plastike istražuje našu ovisnost o plastici i rastuću opasnost od mikroplastike po ljudsko zdravlje. Ustrojen je kao putovanje jedne osobe koja temeljito razotkriva problem mikroplastike, a osobito kako taj oblik zagađenja utječe na ljudsko zdravlje. Povezujući ljudsko tijelo i globalno tijelo, film razotkriva rizik od otpadnog kolonijalizma. Slušamo priče onih s prve crte krize plastičnog zagađenja čija su tijela preplavljena mikroplastikom svakodnevno. Vidimo i kako se plastika rastvara u prirodnom okolišu: kako se širi na poljima, ulazi u vodne sustave te plovi zrakom dok je udišemo, pijemo i jedemo.

U suradnji s authotonim narodom Yanomami iz Brazila Nebo se urušava prati vođu i šamana Yanomamija Davija Kopenawu u borbi za povratak ravnoteže kroz pomne rituale i oštre komentare o nesmiljenoj logici materijalističke vanjske kulture. Davi Kopenawa, sukladno oštroumnom razumijevanju geopolitičkih sila, razotkriva kapitalistička društva "trgovinskih ljudi" i neodržive živote takozvanih "razvijenih zemalja" koji prijete opstanku čovječanstva u cjelini. Daleko širi od dokumentarnog formata, ovaj je film snažan i jedinstven estetski doživljaj koji trenutno uvlači gledatelja u epicentar fascinantnog metafizičkog teatra "šumskog svijeta" Yanomamija.

Ovo je priča o slici lažnog povijesnog događaja: na golemom ulju na platnu balkanski emigranti u Berlinu potpisuju mirovni sporazum. Poziraju poznatom hrvatskom slikaru Lovri Artukoviću, koji im je dodijelio uloge predsjednika donedavno zaraćenih balkanskih zemalja. Tu su UN-ovi posrednici i međunarodni promatrači, savjetnici i crtači granica – dvadeset i dvoje ljudi, devet nacionalnosti, svi poziraju za Lovrino platno, pri tome liječeći ratne traume. Ovo je priča o nastanku slike, o ljudima koji su odbili ratovati, o slobodoumnom Berilnu.

Kupe u vlaku mjesto je gdje ljudi nisu u svom svakodnevnom kontekstu. Ponekad putovanje prati nada da će nam se u životu nešto promijeniti kada stignemo na odredište ili, upravo suprotno, potpuni izostanak nade. Svakih nekoliko godina na kolodvorima diljem svijeta odigravaju se jezivo slični prizori: vagoni puni muškaraca koji odlaze u rat iz kojeg će se vratiti kao ranjenici ili žrtve. Nakon tog ciklusa slijedi egzodus civila, evakuiranih osoba pomiješanih s ratnim zarobljenicima na povratku iz logora te vojnicima pobjedničke vojske, sve dok se na kolodvorima ne počnu opet pojavljivati obični putnici. Vlakovi su dokumentarac sastavljen isključivo od arhivskih snimaka. Film kreira kolektivni portret ljudi u Europi 20. stoljeća te njihovih nadanja, drama i tragedija.

Na sjeverozapadnom kraju Bosne, u blizini zelene granice s Hrvatskom te posljedično i EU, migranti se probijaju kroz noć, kišu i snijeg u potrazi za skloništem i boljim životom. Kada ih se okrutno potisne preko granice Unije u sivo crnilo šume, obeshrabrene i dezorijentirane, nađu se u pustoši po imenu Ravnice. Seljani znaju kakva sudbina te izbjeglice čeka - nekoć su i sami bili u toj ulozi. Pružaju im trenutak predaha i sigurnosti dok se oko njih svakodnevni život nastavlja. Krajolik i bijes portret je možda neutješnog, prokletog krajolika, kao iz noćne more. No ujedno i portret ljudske izdržljivosti i topline. Topla iskra u tami.

Pavements se isprva se čini kao još jedan glazbeni dokumentarac, no nije tako. Prizmatičan, narativan, napisan, dokumentaran, glazbeni, metatekstualni hibrid, film izbliza prikazuje bend kako se priprema za rasprodanu turneju ponovnog okupljanja 2022. te istodobno prati pripreme za mjuzikl prema njihovim pjesmama, muzej njihove povijesti i velik hollywoodski biografski film prema sagi o njima, najvažnijem bendu svoje generacije. Ovaj eksperimentalni glazbeni dokumentarac podriva establišment satirički prikazujući i slaveći lijene bendove u okviru svježe iskrenosti kakvu bi mnogi htjeli postići.

Redatelj prodire duboko u radničku četvrt Kinshase, u apsurd rasula njegovih beskrajnih noći, gdje su mladi prestali sanjati jer moraju preživljavati iz dana u dan. Grad sa 17 milijuna stanovnika potonuo je u mrak i nesigurnost; građani teško dopiru do svjetla, razvijaju strategije borbe s tminom, crnilom, kroz osobni i kolektivni pristup. Između nade, razočaranja i vjere, U mraku je suptilan, fragmentaran prikaz stanovništva koje, unatoč izazovima, pronalazi sebe u okolini obilježenoj nasiljem, obojenoj nesigurnom sutrašnjicom i uronjenoj u ljepotu Kinshase noću.

Ujutro 7. listopada 2023. izraelska Amerikanka Liat i njezin suprug Aviv bili su kod kuće kada je Hamas napao njihov kibuc. Do kraja dana Liat i Aviv bit će zarobljeni u Gazi s još 250 ljudi - od kojih su 12-ero, poput Liat, američki državljani. Između međunarodne diplomacije i eskalacije rata njihova se obitelj suočava s vlastitom nesigurnošću i sukobljenim perspektivama u borbi za Liatino i Avivovo oslobođenje. Taj mučan proces propituje kako članovi obitelji vide sebe i svoje mjesto u ovom sukobu. Kroz intiman pogled obiteljskog iskustva film Zarobljena Liat postavlja složena pitanja o međugeneracijskom identitetu, dok se obitelj nađe u epicentru globalnog sukoba koji žustro napreduje u realnom vremenu.

Pedro, procjenitelj štete, putuje Meksikom istražujući uzroke velikih katastrofa te se susreće s pokvarenim "lešinarima" koji profitiraju od ljudske nesreće. Utjehu traži u svijetu suvremene umjetnosti. Postaje opsjednut fotografijom umjetnika MIguela Calderona, privuče ga slika strvinara pa je kupi i tako započne svoju kolekcionarsku karijeru. Pedro se počne baviti kazališnom produkcijom, no manjak iskustva, odbojan lik kojeg mora glumiti i kontradiktoran zavodnički stav glumice gurnu ga u krizu identiteta. U sudaru svijeta umjetnosti i procjene štete Pedro se nađe zarobljen u paradoksu, u nemogućnosti da uvidi koji je od ta dva svijeta lažniji.

Iz domaćeg uzgoja nesmiljena je kronika Amerikanaca koji međusobno ratuju. Jedinstven prikaz domaćeg američkog pokreta koji pokazuje da je spreman pribjeći nasilju u borbi za ono što misli da bi Amerika trebala biti. Tri desničarska aktivista - odnedavna politički angažiran budući otac iz New Jerseya, veteran Zračnih snaga koji organizira konzervativce u New Yorku i karizmatični aktivist iz Teksasa - putuju zemljom 2020. u kampanji za Donalda Trumpa i grade pokret koji će ga nadživjeti. Kada postanu uvjereni da su na izborima pokradeni, izlaze sa svojom borbom na ulice. Ishod je jeziv prikaz sve jačeg pokreta koji gura američku demokraciju na rub.

Dr. Maurizio Bini u milanskoj državnoj bolnici Niguarda vodi nadahnjujuću i nekonvencionalnu misiju u kojoj mijenja ljudima život brigom o plodnosti i rodnoj afirmaciji. Pokušavajući uravnotežiti snove budućih roditelja s putovanjem pojedinaca koji žele pomiriti svoje rodne identitete, stvara suosjećajan prostor osnaživanja gdje humor često olakšava i najteže trenutke. U politički nabijenoj atmosferi koja propituje liječničku etiku dr. Bini prkosi društvenim ograničenjima te nudi nadu, ljudskost i ozdravljenje, mijenjajući ljudima život zahvaljujući svojoj stručnosti i srcu. Prema preciznoj i sugestivnoj viziji Gianluce Matarresea, ovaj film prelazi granice dokumentaristike te se razvija u duboko promišljanje o tome što bi javno zdravstvo trebalo biti.

Zašto toliko muškaraca teško pokazuje osjećaje? Dijelom kao terapija, a dijelom izlet, Duncan Cowles, redatelj nagrađen BAFTA-om, ispituje muškarce kako se otvaraju kako bi se izravno pozabavio vlastitim poteškoćama s intimom i otvaranjem prema osobama koje voli. Dubinski iskreno i duhovito film Tihi muškarci isprepliće čudne razgovore i snimanje propitujući što muškarce pokreće te, još važnije, kako se pomiruju sa svim aspektima zdravlja, i fizičkog i mentalnog. Istražujući aspekte muževnosti o kojima se rijetko razgovara, ovaj film otvara vrata novim načinima postojanja te ujedno pokušava definirati muževnost.

Koja je cijena iskazivanja istine pred silom? U Putinovoj Rusiji možda ćete platiti životom. Jezovit i šokantan dokumentarac Protuotrov prati zviždača Vladimira Kara-Murzu, istaknutog političkog aktivista koji je dvaput otrovan i koji pokušava pobjeći. Trenutno mu se sudi zbog veleizdaje. Emmyjem nagrađen redatelj James Jones otkriva ljudsku cijenu junaštva, uz nevjerojatan pristup i uvid u živote onih koji se bore za promjenu tiranskog režima koji ne preza ni od čega kako bi održao status quo.

Ovaj uzbudljivi film nastao je u sklopu tajne istrage vodeće britanske antifašističke skupine. Skrivene kamere otkrivaju kako desničarski aktivisti radikalno mijenjaju mainstream politiku, kako su zajednice ciljane i kako nova generacija medijski potkovanih utjecajnih osoba koristi diskreditiranu "znanost o rasi" za legitimiranje predrasuda. Također, otkrivaju trag novca od milijun dolara do Silicijske doline. Film je sniman tijekom dvije godine koje su prethodile neredima iz 2024. Nakon što je tim prikupio dokaze protiv Tommyja Robinsona – ozloglašenog vođe britanske krajnje desnice – i sami postaju mete prijetnji smrću i masovne mržnje.

Evangelička svećenika Jana nalazi se na važnom raskrižju, suočena s životnom dilemom: treba li napustiti svećenički stalež i tako prekinuti dugu obiteljsku tradiciju svećenika, budući da su joj otac i majka također svećenici. Jana svojim slobodoumnim stavovima krši crkvene norme i s vremenom postaje sve više izopćenica u vlastitoj crkvi. Otvaraju se i njezine davno zakopane rane iz djetinjstva, a pukotine u obiteljskim odnosima sve više dolaze do izražaja. Svećenica je intimna i brutalno iskrena priča o duhovitoj i odvažnoj ženi koja mora prerezati pupčanu vrpcu kako bi se oslobodila. Time otkriva i skrivenu prljavštinu i bolnu istinu jednog naizgled nedodirljivog sloja društva.

"Godine 1991. na cesti između Osijeka i Tenje ubijen je Josip Reihl Kir, načelnik policije Osječko-baranjske policijske uprave, čovjek posvećen pregovorima i izbjegavanju rata. Mirotvorac je priča o posljednjih nekoliko mjeseci njegova života u osvit krvavog hrvatsko-srpskog rata, koji je Kir svim silama pokušao spriječiti, ispričana kroz izjave desetak svjedoka i pomoću arhivskih materijala iz tog doba. I danas, nakon više od trideset godina, mnogi su elementi tog ubojstva nerazjašnjeni, a mogući nalogodavci – nepoznati. Autor Ivan Ramljak jedan je od najznačajnijih hrvatskih dokumentarista srednje generacije, prepoznatljiv po svom osebujnom pristupu povijesnim temama."

"Mlada filmašica vraća se kući i započinje potragu za svojim ocem kojeg je poznavala samo dva mjeseca i o kojem nitko nikada nije govorio, premda je bio poznat muzičar, svojevremeno i gitarist legendarnog Parnog valjka. Dok pokušava popuniti prazninu koju je njen otac ostavio iza sebe, neriješeni obiteljski problemi izlaze na površinu, a ona saznaje da je trudna. Naći ću te je film o putovanju, traženju, nalaženju, no prije svega o ljubavima koje su pronađene, ali i o ljubavima za koje je prekasno."

"Ovaj film govori o glazbi u vrlo specifičnom kontekstu, glazbi na sprovodima, gdje dominira žalost koja svoj vrhunac doseže kad se rastajemo od pokojnika. Glazba definitivno igra važnu ulogu u suočavanju s tugovanjem i gotovo je nemoguće zamisliti da se od bližnjih rastajemo bez nje. Prateći glazbenike diljem Hrvatske, film prikazuje raznolikost pogrebnih praksi, ali i glazbenih žanrova koji ih prate. Ti su se žanrovi kroz vrijeme mijenjali, pa se mogu, što na svojevrsni način ovaj film i radi, sastavljati i čitave top liste."

Bilo jednom: Michel Legrand zadivljujuća je posveta legendarnom jazz glazbeniku i filmskom skladatelju. Putem ekskluzivnih osobnih arhiva snimljenih u super 8 formatu, kao i osobnih izvještaja, film prikazuje Legrandovu cjeloživotnu predanost glazbi. Fokusirajući se na njegove posljednje dvije godine, snima njegova javna pojavljivanja u gradovima poput Pariza i Moskve, uz privatne trenutke sa suradnicima, prijateljima i njegovom suprugom. Svjedoci smo njegove neumorne predanosti, čak i u samoći, dok nastavlja skladati. Dokumentarac oslikava dirljiv portret čovjeka koji je maestralno služio glazbi do svojih posljednjih dana, prikazujući i svoju javnu ostavštinu i svoj intimni, kreativni duh.

U udaljenom selu u planini Talysh između Irana i Azerbajdžana, Samid zarađuje za život popravljajući radio i TV uređaje. Još u Sovjetskom Savezu – gdje je kino bilo glavno propagandno sredstvo i središte zajednice – bio je seoski kinooperater. Prošle godine njegov sin je poginuo u tragičnoj nesreći. Nakon mjeseci tuge i usamljenosti Samid donosi odluku ponovno aktivirati stari projektor i ponovno okupiti svoje azerbejdžansko selo ispred platna. Ali on se suočava s jednom preprekom za drugom, sve dok ne nađe neočekivanog saveznika – mladog filmofila.

Očaravajuća priča o filmskom putovanju na kanadski Arktik u potrazi za jednim od najvećih prirodnih čuda Zemlje: polarnom svjetlošću. Kombinirajući kratke poglede na ljude koji žive u ovom udaljenom okruženju s komičnim i apsurdnim pokušajima ekipe da se nosi s ekstremnom hladnoćom, film otkriva paradokse uključene u pokušaj snimanja prirodnog čuda polarnog svjetla na celuloidnu vrpcu. Istražujući napetost između prirode i tehnologije te između znanosti i mita, film otkriva kako naš sve povezaniji svijet prijeti učiniti zastarjelim naša individualna, autentična iskustva.

Filmaševa potraga za transcendencijom postaje trosatno putovanje kroz države, kulture i vrijeme. Sa scene svog djetinjstva u Torontu Mettler kreće na putovanje koje uključuje evangelizaciju na aerodromskoj stazi, rušenje zgrada u Las Vegasu, tragove u pustinji Nevade, ozračje i ulični život u Švicarskoj te suživot tehnologije i božanstva u suvremenoj Indiji. Posvuda na putu nalaze se iste teme: potraga za uzbuđenjem, sreća, sudbina, vjerovanje, širenje percepcije i žudnja za sigurnošću u nesigurnom svijetu. Činjenica se spaja s fantazijom; potraga za smislom i potraga za ekstazom počinju se spajati.

Peter Mettler bavi se nedostižnom temom vremena i ponovno okreće svoju kameru snimanju nesnimivog u filmu Kraj vremena. Od CERN-ovog akceleratora čestica u Švicarskoj, gdje znanstvenici nastoje ispitati područja vremena koja ne možemo vidjeti, do tokova lave na Havajima koji su preplavili sve osim jednog doma na južnoj strani Big Islanda; od raspada centra Detroita do hinduističkog pogrebnog obreda u blizini mjesta Buddhinog prosvjetljenja, Mettler istražuje našu percepciju vremena.