Krajolici, povremeni razgovori, susreti te zvukovi koji se provlače kroz kadrove sastavni su dio filma Tiha zemlja sporo gori. Sniman na različitim udaljenostim od fronta tijekom dvije godine, ovaj audiovizualni dnevnik ukrajinskog pada u ponor potpunog rata prati suptilne promjene u ukrajinskom društvu. Hrapavi tonovi panike i užasa prvih tjedana ruske invazije polagano se preobražavaju u tupu tišinu prihvaćanja smrti i razaranja, koji naposljetku postaju tragična normala lokalnog stanovništva, no ostatku svijeta tek usputna misao. U jeku (meta)fizičkog krajolika kolektivne katastrofe nova generacija Ukrajinaca želi zamišljati budućnost.
